Svetski dan borbe protiv dijabetesa
Svetski dan borbe protiv dijabetesa
Svetski dan borbe protiv dijabetesa
Svetski dan borbe protiv dijabetesa
Svetski dan borbe protiv dijabetesa
Svetski dan borbe protiv dijabetesa
Svetski dan borbe protiv dijabetesa
Svetski dan borbe protiv dijabetesa
Svetski dan borbe protiv dijabetesa
Svetski dan borbe protiv dijabetesa
Svetski dan borbe protiv dijabetesa

OPŠTI NAČINI ZA ODRŽAVANJE MENTALNE STABILNOSTI

 

-- Kad prihvatiš dijabetes, sve je u tvojim rukama, zato:
-- Prihvati sebe! Svako od nas ima i svoje snage, a i poneku slabost.
-- Uči, radi, voli...! Uči o svemu, o sebi i drugima; Budite otvoreni za nova saznanja, njegujte dobru komunikaciju, izbjegavajte oštre konflikte, rješaaltvajte konflikte, objektivno procjenujte situacije u kojima se nalazite, odgovorno radite i odlučujte.
-- Gajite nadu, vjeru i pozitivna očekivanja!
Njegujte humor, održavajte dobro raspoloženje i optimizam. Vodite računa šta i kako mislite jer “kakve su nam misli takav nam je i život“.
-- Druži se i razgovaraj, sami ne možemo sve!
-- Pazi i njeguj tijelo! Nauči da se relaksiraš, vježbaj, šetaj, vodi računa o ishrani, kloni se štetnih navika i njeguj zdrav stil života. Redovna fizička aktivnost oslobađa i čuva od stresa...
-- Budi umjeren u svemu! Samokontrola je vještina i jedan od najvažnijih elemenata u borbi sa dijabetesom, nauči da kontrolišeš mnoge rizike i da odrediš granicu umjerenosti.
-- Traži pomoć i podršku, to nije slabost već vještina.
Zapamti: kada dijeliš brigu sa nekim – možeš je prepoloviti, a kada držiš brigu u sebi – možeš je udvostručiti.
-- Vodi sopstveni plan brige o zdravlju! Imaj svoj plan brige
o dijabetesu. Redovno idite na kontrole kod svog ljekara i ne prepuštaj ništa sudbini.
-- Sa dijabetesom se može normalno živjeti, osvrni se oko
sebe i upoznaj ljude koji uspješno kontrolišu dijabetes i uspijevaju da kvalitetno žive i rade.

 

 

NAKON 43 GODINE DIJABETES DOŽIVLJAVAM KAO STANJE

Danica Topović Dana ima dijabetes TIP 1 preko 43 godine, ali nema ni jednu komplikaciju i endokrinolozi je upravo zbog toga uzimaju za uzor, odličan primjer dijabetičarima. Dijabetes je Dana dobila u mladosti, ubrzo nakon iznenadne smrti supruga. Na pragu zajedničkog porodičnog života ostala je udovica, sa malim djetetom što je za nju bilo veoma stresno. Prema Daninim riječima, niko u njenoj porodici nije imao, niti ima dijabetes. Od kada su ljekari dijagnostikovali dijabetes, Dana je na četri doze insulina. Sa koliko godina ste dobili dijabetes i kakoalt ste prihvatili to stanje?
Imala sam nepune 22 godine kada sam saznala da imamdijabetes. Na početku sam teško prihvatala činjenicu da imam dijabetes, ali nisam se predavala. Najmučnija mi je bilo primanjeinsulina jer tada smo morali “kuvati” igle, te brojenje. Teško se bilo navići, a i mladost je to bila.Sjećam se putovala sam od Nikšića do Bara i na tom putovanju sam popila šest litara vode, pa zamislite koliki mi je tada bio nivošećera u krvi. Nismo imali aparate za mjerenje šećera, a danas,danas ima sve.

U čemu je suština vaše višedecenijske “dobre regulacije“?
Dijabetičari sami sebi prevashodno trebaju biti doktori. Doktora treba saslušati i poslušati, ali je mnogo
važno ono što radite kući. Suština je u disciplinovanoj samokontroli koja se mora prevashodno naučiti pa prihvatiti.
Na prvo mjesto stavljam fiziču aktivnost, svaki dan pređem 6 kilometara i to za 30-tak minuta. Ako je loše vrijeme,
koristim stepenice. Drugo je ishrana, uglavnom spremam na vodi, ništa masno. Dnevno koristim jednu kašičicu ulja i to preporučujem maslinovo, za tri obroka tri šnite hljeba, ali ako za obrok uzimam krompir, pirinač, pašta, ne uzimam hljeb. Koliko imate obroka dnevno i u koje vrijeme završavate sa obrocima? S obzirom da primam četri doze inzulina, ima tri obroka dnevno. Za doručak uzmem tanku šnitu pileće salame, pola kriške hljeba i šolju obranog mlijeka. Ručak – blitva, krompir i lešo riba. Supa po mogućnosti iz kesice. Večera je slična kao doručak. Između obroka može se uzeti voće -jedna mandarina, pomorandža, jabuka. Ishrana zavisi od doza inzulina. Za sve ove godine nikada mi se nije desilo da zaboravim sebi dati insulin, mada mi se dešavalo da zaboravim jesti. Moj poslednji obrok je oko 19 h i 15 minuta. Od primanja inzulina, obrok se uzima 15 do 30 minuta kasnije. Posle poslednjeg inzulina u 22 sata nema obroka. Kako reagujete kada Vam padne šećer? Grozno. Kao pijan čovjek. Sjednem jer ako stojim pašću i razbiću glavu. Ako je nivo šećera pao ispod 2, onda ga ne možete dići hranom, a ako je najniža 3,3 preporučuje se uzeti nešto slano – malo sira, hleba. Hipo će se polako smanjiti, i ne upadate i hiperglikemiju. Ako uzmete nekoliko koci šećera, ode šećer u krvi na 30 jedinica i imate drugi problembombu u organizmu od šećera koji je naglo skočio. Koliko je važna edukacija za dijabetičare?
Edukacija je mnogo važna. Što više znate, lakše se suočavate sa dijabetesom. Na edukativnim predavanjima uvjek
možete čuti nešto što ćete primjeniti da vam bude bolje. Ali, paradoks je kad se organizuju edukativna predavanja vrlo
često ja sam među mlađim slušaocima.

Nevjerovatno je da nema mladih ljudi kojima je svaka nova informacija od stručnih ljudi zlata vrijedna. Nema ni roditelja čija djeca imaju dijabetes. Dijabetes nije sramota. Imate dijabetičara koje ne znaju elementarne stvari i upravo takvi vrlo brzo se na žalost suočavaju sa komlikacijama, a među njima je mnogo mladih ljudi koji su slijepi, bez nogu. Ljudi o dijabetesu jako malo znaju. Kad sam dobila dijajabetes išla sam na časove u Zagreb gdje smo svakodnevno slušali predavanja i na kraju polaganje, od načina i količine hrane koju unosite, kako dajete insulin, sa kojim komplikacijama možete da se suočite. Da li vi dijabetes doživljavate kao stanje, ili kao bolest? Kao bolest ni slučajno. Odavno ja dijabetes ne doživljavam kao bolest. Za mene je to stanje. Kako utičete sami na sebe da preduhitrite komplikacije koje mogu nastati od neregulisanog šećera u krvi? Jednom godišnje obavim kompletne ljekarske preglede, u šali kažem od malog prsta stopala do vrha glave. Redovno idem kod endokrinologa, jednom godišnje kod nefrologa, oftalmologa, radiloga. Prije dolaska kod specijalista uradim kompletne labaratorijske nalaze, a tromjesečni šećer je obavezan. S obzirom da preko 40 godina imate dijabetes, a nemate niti jednu komplikaciju, koje bi bile Vaše preporuke
dijabetičarima? Dijabetičar je relativno zdrav čovjek ako će on da vodi računa o sebi. Preporučujem da se pridržavaju savjeta o ishrani, što više fizičke aktivnosti – minimalno 6 kilometara dnevno. Naglasiću, kilaža je mnogo važna. Više od 30 godina imam istu kilažu oko 75 kilograma. Kad sam dobila šećer imala sam 89 kilograma. Dijabetičari treba da zaborave cigarete i alkohol. Živimo u stresna vremena to je činjenica, ali treba čuvati sebe. Ako bi se svi ljudi hranili po preporukama za dijabetičare, manje bi bilo dijabetesa. Koliko predrasude sputavaju dijabetičare u životu i jeste li
razgovarali sa psihologom kako lakše da prevaziđete neki teži period u životu? Jesam. Jednom godišnje razgovaram sa psihologom. Vidim da ljudi bježe od razgovora sa psihologom što je pogrešno. Imam prijateljicu koja je psiholog u Meljinama. Treba razgovorati sa psihologom jer upravo ti razgovori olakšavaju nam da lakše prihvatimo stanje u kome se nalazimo. Predrasude, na žalost, mnogo negativno utiču na ljude. Više od četdeset godina sami sebi dajete insulin četri puta dnevno.Koliko često minjenjate mjesto na tijelu gdje dajete insulin? Svaki dan. Tokom jednog dana imam četri uboda, a uvjek na drugo mjesto. Insulin ne treba davati u mišić ili krvni sud. Vi ste dijabetičar od mladosti. Uživate u zadovoljstvima ostvarenja materinstva, imate unučad, prijatelje. Osjećate li se osobom koja je zašla u sedmu deceniju života? Ne! Imam svoj ritam življenja kao u najboljim godinama života.


Akcija "Želim..."