DIJAGNOZA DIJABETESNOG STANJA

Analiza pojave retinopatije kao specifične dijabetesne komplikacije u osoba sa različitim vrednostima glikemije našte i vrednosti glikemija u 2h tokom OGTT u tih osoba, jasno pokazuje da postoji slaganje izmedju ovih vrednosti glikemija. Pokazano je da je incidenca retinopatije korelisala ne samo sa vrednostima glikemija u 2h tokom OGTT- a nego još bolje sa glikemijom našte.

To je podstaklo ekspertske timove da analiziraju dosadašnje kriterijume za klasifikaciju glikozne tolerancije. Takodje je kritički analizirana i podela dijabetesa, te je predložena nova klasifikacija dijabetesa.

Novi kriterijumi za klasifikaciju tolerancije glikoze kao i nova podela su rezultat usaglašavanja novih preporuka Svetske Zdrastvene Organizacije iz 1997. godine, preporuke National Diabetes Data Group i American Diabetes Association iz 2000. godine, kao i preporuka sa Četvrte Internacionalne Konferencije o gestacijskom dijabetesu iz 1999 godine. Na osnovu svih predloga usaglašeni kriterijumi su dati u preporukama Ekspertskog Komiteta American Diabetes Association za dijagnozu i klasifikaciju dijabetes melitusa iz 2002 godine.

Na osnovu navedenih kriterijuma preporučuje se da se dijagnostika dijabetesa započne sa odredjivanjem jutarnje glikemije našte. U slučaju postojanja povišene glikemije (>6 mmol/l) preporučuje se da se odredjivanje glikemije našte ponovi još jednom, ali ne istog, nego narednih dana. Ukoliko je ponovljena vrednost glikemije konzistentna sa prvom vrednošću pacijent se svrstava u jednu od navedenih kategorija za dijagnozu datih na tabeli sa kriterijumima za klasifikaciju poremećaja tolerancije glikoze. U slučaju da se dobije rezultat glikemije nekonzistentan sa prvom vrednošću, tj. da se dobiju vrednosti glikemije iz dve različite dijagnostičke kategorije, savetuje se da se uradi OGTT. U tom slučaju, na osnovu nalaza OGTT-a pacijent se dalje svrstava u jednu od navedenih dijagnostičkih kategorija prema tabeli sa kriterijumima za klasifikaciju poremećaja tolerancije glikoze.

Za procenu tolerancije glikoze dovoljno je odredjivanje glikemije našte. OGTT je i dalje validna dijagnostička procedura ali se ne preporučuje kao prva metoda u rutinskom skriningu. Odredjivanje HbA1c se za sada ne preporučuje za postavljanje dijagnoze dijabetesa.

Na osnovu ove preporuke dijagnoza dijabetesa se može postaviti u svakoj ustanovi gde je moguće odrediti glikemiju, pa se zato preporučuje da se ona vrši na primarnom nivou u Domovima zdravlja ili njihovim isturenim ambulantama u manjim naseljima. Uslov je da se glikemija može odrediti na glikoznom analizatoru koji koristi enzimsku metodu glikozo-oksidaze. Glikemija našte se odredjuje posle najmanje 8h od poslednjeg obroka u plazmi. OGTT se izvodi sa 75 grama glikoze. Uzorci krvi za odredjivanje glikemija se uzimaju pre davanja glikoze i 120 minuta posle. Test se izvodi na primarnom nivou.

Tabela sa kriterijumima za klasifikaciju poremećaja tolerancije glikoze

Na osnovu pojedinačnih vrednosti glikemija (dve vrednosti glikemija u dva različita dana):

Normalna glikemija našte
Glikemija našte < 6,1 mmol/L (<110 mg/dL)
Povišena glikemija našte
(Impaired fasting glucose; IFG)
Glikemija našte 6,1 mmol/L (110 mg/dL) ili više ali
manja od 7,0 mmol/L (126 mg/dL)
Dijabetes
Glikemija našte ≥ 7,0 mmol/L (126 mg/dL) ili
Glikemija u bilo kom slučajnom uzorku krvi (bez obzira na obroke)
≥ 11,1 mmol/L (200 mg/dL) uz prisustvo tipičnih dijabetesnih
simptoma (poliurija, polidipsija, gubitak u težini)

Na osnovu vrednosti glikemija u toku OGTT-a:

Normalna tolerancija glikoze
Glikemija u toku OGTT-a u 120. minutu
< 7,8 mmol/L (<140 mg/dL)
Smanjena tolerancija glikoze
(Impaired glucose tolerance; IGT)
Glikemija u toku OGTT-a u 120. minutu izmedju 7,8 mmol/L
(140 mg/dL) i 11,1 mmol/L (200 mg/dL)
Dijabetes
Glikemija u toku OGTT-a u 120. minutu
≥ 11,1 mmol/L (200 mg/dL)