Dvanaesti edukativni kamp za borbu protiv dijabetesa biće od 31. avgusta ogranizovan u Baru. Tim povodom gošća Jutarnjeg programa Radio Bara bila je osnivač kampa, internista endokrinolog, dr Valentina Kalinić, predsjednica NVO “Plavi krug”. Kroz radionice kampa u prethodnih jedanaest godina prošlo je nekoliko stotina učesnika i više desetina ljekara iz zemlje i regiona, koji su ukazivali na opasnosti od sve rasprostranjenije šećerne bolesti, ali i na to da osvješćivanje društva, redovne kontrole, zdrava ishrana i fizička aktivnost, mogu doprinijeti da osobe sa dijabetesom imaju kvalitetan i funkcionalan život, bez ozbiljnijih zdravstvenih komplikacija.
RB/BI: Vaš prošli kamp pokazao je da dijabetes nije prepreka za trudnoću, ukoliko se pacijentkinje pridržavaju savjeta ljekara. Na šta ćete sada staviti akcenat?
Kalinić: Jedan od ključnih momenata da biste imali dobro i uspješno vođen dijabetes je da se edukujete – kako da se hranite, koju fizičku aktivnost da primjenjujete, kako da uzimate terapiju, kako da vršite samokontrolu i kako da učestvujete u organizaciji života, kad dobijete jedno stanje hronično, nezarazno, koje prijeti vašem zdravlju. Obično dijabetes počne neprimijetno u velikom broju slučajeva (to je 90- 95% tip dva, a onih pet do deset posto je tip jedan, koji ne mogu proći nezapaženo). Upravo zbog toga što ne nosi znake, on nosi opasnost. Nosi opasnost za komplikacije, a nosi opasnost i od otežavanja života samom pacijentu i kad on izgubi kvalitet života – bilo da je u pitanju vid, problemi sa nogama ili doživi moždani ili srčani udar, onda već bude otežano da se povede računa o stanju koje ga dotle nije opominjalo. Iz tog razloga se rade edukacije. Jedna od edukacija, i podrška i motivacija pacijenta, je da uzme život u svoje ruke, što nimalo nije lako, iz razloga što smo svi ophrvani i svakodnevno suočeni sa egzistencijalnim problemima. Uz to, atmosfera u društvu se mijenja preko novih izazova, a to su društvene mreže koje nameću neke nove stilove života, bolje kvalitetnije živote od onih koje mi vodimo, do toga da čovjek prolazi razne faze u periodu životnom, a kroz sve to nosi sa sobom recimo dijabetes. Osam do deset posto stanovništva u Crnoj Gori ima dijabetes, prema IDFu, mi se uklapamo u veliki broj zemalja na Balkanu koji imaju taj procent. Upravo zato su edukativni kampovi smišljeni iz ambulanti, kad se sagledalo da se malo i nedovoljno o ovome priča. Zahvalna sam medijima što je to svih ovih godina podržano i što je dalo doprinos da i mediji budu edukatori, uz naše edukacije i izdavanje tih brošurica koje služe kao putokazi. Niko ne voli da dođe kod ljekara pa da dobije biblioteku, ali bez toga ne može otići. Moj cilj je i ove godine da tako nešto napravimo zajedničkim snagama, zato sam namijenila da kamp ove godine bude vezan za ishranu i fizičku aktivnost i kako savladati prepreke koje se odnose na ishranu. To nimalo opet nije lako jer svi smo slabi, to je jedna vrsta zavisnosti, neko može da iskontroliše sebe u uzimanju umjerene količine hrane koja mu je dozvoljena, ili koja mu, recimo, nije dovoljena, pa da uzme jednu do dvije neke porcije, a neko ne može. Kako to savladati? To je vještina. A kako to uklopiti s dijagnozom i sa terapijom je takođe vještina. Pritom, ti ljudi su stvarno heroji. Jedan od zadataka je kako se nositi sa ishranom, tako da ćemo se tih dana kampa otvorenog za sve, potruditi da pomognemo u zajedničkom cilju. Nezarazne bolesti preuzimaju primat u odnosu na ostale a komplikacije koje izazivaju uzimaju danak.
RB/BI: Upravo ste rekli, edukacija, zdravi stilovi života i aktivno učešće pacijenata su neophodni za prevenciju od komplikacije dijabetesa. O dijabetesu treba razgovarati, razmjenjivati iskustva ali i razbijati stigmu, ideja „Plavog kruga“ je da se u tu priču uključi što više ljudi, uz rad na motivaciji onih koji nemaju dijabetes, da razumiju, pruže pomoć i podrže. Kazali ste da su vam velika podrška mediji. Od koga još dobijate podršku?
Kalinić: Da bi se ovako nešto održalo 12 godina, neophodna je bila podrška. Finansijska podrška, pored Opštine Bar, velikih firmi (svojevremeno je to radila i Luka Bar, TO Bar i sada, privrednici). Tu su i farmaceutske kuće. Lijek u dijabetu je inzulin. Recimo za tip jedan, te osobe ne mogu da žive bez njega. Nisam za sve ove godine održavanja kampa i prikupljanje sredstava nikad stekla neprijatelje, naprotiv, širio se samo krug ljudi koji je prepoznao da je ovo svih nas problem. Jedna od tema takođe će biti ponovni osvrt na trudnoću, jer mnogo je bitna podrška pacijentkinji ili pacijentu koji dobije dijabetes u ranom djetinjstvu ili u kasnoj životnoj dobi, a osvrnućemo se i na gojaznost. Gojaznost je veliki problem, prevenirati gojaznost vezano za ishranu, ali gojazni ljudi su i sa dijabetom. Postoje nove smjernice u liječenju dijabetesa i nove neke preporuke, nova liječenja gojaznosti putem injektibilne terapije koja dosta stvara u medijima polemiku kome je dati i kada. To su i neki ljekovi koji se sada daju u prevenciji i komplikaciji, znači u startu dajemo lijek koji naša država omogućava pacijentima. Moram pomenuti inzulinske pumpe i senzore, kao najsavremeniji put liječenja dijabetesa. Gost „Plavog kruga“ biće doktorka iz Beograda koja će održati edukaciju u vezi sa insulinskim pumpama.
RB/BI: Kad već pominjemo inzulinske pumpe, možete li objasniti koliko mogu da olakšaju život pacijentima i u kom uzrastu najčešće se primjenjuju?
Kalinić: Mi imamo negdje oko 80 pacijenata na inzulinskim pumpama u Crnoj Gori, od toga je velika većina dječjeg uzrasta do 18-e godine. Pumpu treba da dobije onaj koji želi to da nosi, jer to je jedan portabilni aparat, koji nosite i koji dnevno izlučuje inzulin, imate mnogo manji broj uboda. Primjera radi, ako ste ovamo imali 1700, ovdje na treći dan plasirate kateter putem kojeg se daje inzulin, to se nalijepi, lako se rukuje time, mora se ovladati i jednom metodom brojanja ugljeno hidratnih jedinica da biste mogli sebi na zadate vrijednosti korigovati dnevne inzuline. Međutim, nisu ni svi pacijenti za pumpu, treba da se edukuju, mogu lako da upadnu u ketocitozu ukoliko ne vode računa, moraju da rade samokontrolu. Znači nema toliki broj uboda, ali vi ako ne radite samokontrolu bilo kom tipu dijabetesa, ne možete da vodite uspješnu kontrolu. Iz tog razloga će biti riječi o senzorima, pumpama, komplikacijama dijabetesa, prevenciji, gojaznosti… Moram pomenuti, kao sastavni dio tima, pored specijalista ishrane, smatram da su psiholozi jako bitni, kao i medicinske sestre. Timski rad u dijabetesu je nešto što je poruka i ovog kampa.
RB/BI: Kad ste se već dotakli priče o senzorima, oni nisu dostupni u Crnoj Gori. Da li možda postoje pregovori da budu i možete li ukratko da mi kažete nešto više o njima?
Kalinić: Mi na tržištu nemamo registrovane senzore, nego se sredstva refundiraju pacijentima do punoljetstva. Jedan senzor koji se zove FreeStyle Libre, i transmiteri i 52 senzora se refunduju, što je mnogo otežavajuće po pacijente pa nisu svi ni došli. Znači, do 18-e godine pacijenti koji su nabavili u inostranstvu dobili su refundaciju sredstava utrošenih za to. Sada se radi na tome da se registruje, da se prihvati i da je kompatibilan sa pumpom. U februaru je pisana peticija da se granica pomjeri do 27. godine. Očekujemo, Fond je obećao da bi to moglo zaživjeti.
RB/BI: Kao jedna od komplikacija pominje se dijabetično stopalo. Šta je to i zašto se javlja?
Kalinić: Dijabetično stopalo kad god se pojavi i kad se pokažu slike kako izgleda noga sa dijabetičnim stopalom, svi ostanu bez teksta. Jedna grupa mladih ljudi koja se tek suočava sa dijagnozom, kad to vidi, odmah vidi zloslutnost, nekakvu težinu. Da do toga ne bi došlo, pacijent mora da bude dobro regulisan. Samoregulacija, odnosno samokontrola dijabetesa je neophodna da bi se izbjegla jedna komplikacija koja i vizuelno i zdravstveno narušava kvalitet života i pacijenta, porodice i društva u cjelini, a nastaje kao splet i vaskularnih i neuropatskih, odnosno neuroloških komplikacija dijabeta. Sve je to posljedica loše glikoregulacije i apel je upravo na tome, da se broj amputacija smanjuje.
RB/BI: Podsjetiću da su druženje i edukacija u sklopu kampa zakazani za period od 31. avgusta do 3. septembra, u hotelu „Princess“.
Kalinić: Jeste. Moram da najavim i video spot. U njemu je naš istaknuti vicešampion u karateu, Nenad Dulović, koji sada ima 24 godine, pet svjetskih medalja, i dijabetes od svoje jedanaeste godine. Uz podršku Bubulj produkcije napravićemo video spot kojim ćemo se potruditi da pošaljemo poruku svim građanima da dijabetes nije prepreka za uspjeh. On je sa 11 godina dobio dijabetes, nisu mu se snovi srušili, nego je tek onda počeo još aktivnije da trenira i ostvari želje.
