„Dijabetes nije prepreka za uspjeh“- poruka je spota koji su povodom XII Edukativnog kampa za osobe sa dijabetesom, uz podršku NVO „Plavi krug“, a u saradnji sa „Bubulj produkcijom“, snimile profesorice klavira Nikoleta Strugar i flaute Slađana Božović. Glavni protagonista ovog videa je dvadesetčetvorogodišnji Nenad Dulović, jedan od najuspješnijih i odlikovanijih karatista u Crnoj Gori. On pobjeđuje protivnike, ali i dijabetes koji ima od 11. godine.
U razgovoru za Radio Bar i Bar Info, profesorica Nikoleta Strugar ispričala je kako je došlo do saradnje.
„Video je posvećen borbi za normalan život sa dijabetesom. Cover popularne numere Survivor – ‘Eye of the Tiger’, Slađana i ja smo snimile još u martu u Podgorici, u studiju Mihajla Radonjića. Želja nam je bila da to i ekranizujemo. Odmah smo se jednoglasno dogovorile da ekranizacija bude povjerena ‘Bubulj produkciji’ i Dejanu Seniću, ali dugo nismo mogli da nađemo sponzore. Obratila sam se mojoj prijateljici Branki Ćalasan predsjednici NVO ‘Portret’, koja me spojila sa dr Valentinom Kalinić iz „Plavog kruga“, i onda je sve nekako išlo glatko. Na treningu kod Nađe Milošević uočila sam Nenada Dulovića, koji je uprkos tome što mu je sa 11 godina diagnostikovan diabetes, već sa 18 godina postao vicešampion Evrope. To sam rekla dr Valentini, ne znajući da je on ustvari njen pacijent. I tako su se nekako sklopile sve kockice“, priča profesorica Strugar.
„Pjesma ‘Eye of the tiger’ vezana je za životne borbe, istrajnost i dostojanstvenost. Mislim da je to jedna od najboljih numera koju smo mogle obraditi – simbol borbe i pobjede“, ističe prof. Slađana Božović.
„Veliku zahvalnost dugujemo kao prvo režiseru Dejanu Seniću, koji je, takođe, bio zadužen i za kameru, kao i Branku Maljeviću. Sjajnu montažu odradili su Zorica Vučeljić i Filip Despotović. Za frizure je bila zadužena Indira Jevremović, a za šminku Marijana Knežević. Kadrovi su snimani u parku Dvorca Kralja Nikole. Posebno zahvaljujemo Luki Bogdanoviću vlasniku restorana ,Knjaževa bašta’ koji nam je izašao u susret i za potrebe snimanja spota pozajmio klavir, kao i Srđanu Vukićeviću, vlasniku teretane ‘Maximus’, u kojoj je sniman dio spota“, dodale su profesorice.
Kadrovi su snimljeni krajem jula.
„Bila je ‘paklena’ atmosfera, što zbog vrućine, što zbog režisera Deja i Branka, koji su bili jako zahtjevni. Snimali smo od deset do dva, po najvećoj vrućini i sa dronom ponavljali neke kadrove puno puta, ali smo zadovoljni što je na kraju sve to tako divno ispalo. Nenad je snimao četiri dana kasnije. A to je tek bilo zahtjevno. Ipak, na kraju se sve lijepo uklopilo. On je to profesionalno odradio i baš ozbiljno shvatio svoj zadatak“, naglašava prof. Strugar.
„Ja sam inače takav da što god radim želim da se tome maksimalno posvetim, tako sam se posvetio i snimanju spota. Prezadovoljan sam kako je spot na kraju ispao. Smatram da bi trebalo što više da se promoviše taj video, kako bi što više ljudi vidjelo. Volio bih, to je još jedna od lijepih stvari, da se i dalje bavim time. Sigurno bih prihvatio još ponuda, jer mi je to nekako bio izazov. Osjećao sam se prijatno dok smo snimli kadrove i baš sam zadovoljan. Nikoleta, Slađana, dr Valentina i ‘Bubulj produkcija’ su realizovali predobar projekt, ponosan sam i čast mi je što sam bio dio toga“, zadovoljan je Nenad Dulović.
Za Radio Bar i Bar Info ispričao je da karate trenira od svoje desete godine, kako se kao dječak suočio sa dijagnozom u jedanaestoj godini ali i koji su danas njegovi izazovi i želje.
„Tokom ovih 14 godina koliko treniram, napravio sam velike rezultate, stekao sam nacionalnu penziju, osvojio sam puno medalja sa evropskih i balkanskih takmičenja… Prvak države sam bio 13 puta za redom. Manje-više zadovoljan sam, ali ne planiram da se tu zaustavim. Volio bih da treniram još koliko je moguće i da postižem dobre rezultate“, priča Dulović.
Kao jedanaestogodišnjaku prisjeća se, nije mu bilo teško da se prilagodi novom načinu života. Njegova rođena sestra ima dijabetes od svoje treće godine, pa su, kako kaže, i roditelji bili upućeni, te mogli lakše da mu objasne to stanje.
„Nisam imao nikakvih problema da to shvatim, kao što danas puno djece to ima u početku, jer često budu tvrdoglavi… Ne žele da shvate da moraju nešto drugačije od svojih vršnjaka. To je mislim, jedan od najučestalijih problema djece sa dijabetesom“, smatra Dulović i ističe da je u svemu tome izuzetno važna uloga i podrška roditelja.
„Na njima je da obrate pažnju na svoje djete i nađu način da im objasne kako da pristupe tom problemu. Ne da im pričaju da nešto moraju drugačije nego druga djeca, već da apsolutno mogu sve isto, samo što nešto moraju da rade u ograničenim količinama. Naročito što se tiče ishrane i brige o svom zdravlju“, objašnjava Dulović.
A kako bi saznali odgovore na brojna pitanja Dulović potencira i veliki značaj Edukativnog kampa za osobe sa dijabetesom koji u Baru organiuzje NVO „Plavi krug“.
„I ranije sam dolazio i svakog puta dobio koriste savjete. Uvijek sam nešto novo naučio. Koristio sam priliku da pitam da mi objasne što mi nije jasno. Savjetovao bih onima koji imaju dijabetes da iskoriste mogućnost da od vrhunskih ljekara koji drže predavanja na kampu, riješe nedoumice, razmijene iskustva i čuju priče i drugih učesnika. Ja imam obavezu da četiri puta toku dana primim insulin i to je jedino što me podsjeti u toku dana da imam dijabetes“, priča ovaj istaknuti sportista i poručuje mladima sa dijabetesom da „ukoliko brže prihvate tu činjenicu bolje će živjeti sa njom i prihvatit će kao dio sebe“.
Fizička aktivnost, ali i koliko god je moguće, izbjegavanje stresnih situacija i nalaženje pravog načina da reaguju na njih, nešto je što takođe smatra veoma bitnim za osobe sa dijabetesom.
“Primijetio sam i tvrdim da je to jedna od najbitnijih stavki – dobro raspoloženje vodi sigurno i do dobrog načina razmišljanja, a i to je ono što drži nivo šećera u krvi regulisanim. Vjerujte mi, koliko god da pratimo dobru ishranu, terapije i savjete doktora, ukoliko nismo dobro raspoloženi, ako se dobro ne osjećamo, sve može da ‘padne u vodu’”, naglašava Dulović.
On trenira dva puta dnevno. Tokom procesa priprema za velika takmičenja nekad odradi i tri treninga.
“Ali, to je profesionalni sport. Bude nekad mnogo teško u smislu, ako je previše fizičke aktivnosti, a šećer u krvi treba da bude ni prenizak ni previsok. To su neke stvari koje se uče vremenom. Kada osluškujete i upoznajete svoje tijelo, kada i kako reaguje, bude sve lakše i lakše. Dijabetičarima je od izuzetnog značaja fizička aktivnost. To je nam daje prostora da možemo da napravimo neki ‘luft’ u ishrani da se nekad i malo opustimo”, dodaje Nenad.
A uz to preporučuje i “što više smijeha, druženja i pozitive”.
“Dijabetičari ne treba sebe da smatraju drugačijima od ostalih ili da se stide toga, da misle da imaju problem, već da slobodno pred bilo kim, mogu da kažu da imaju dijabetes. Poznajem ljude koji su imali te probleme. Možda sam ih i ja kao mlađi nekad imao, ali sam shvatio da je to danas sasvim normalna stvar. Od toga ne možemo pobjeći. Uvijek će biti tu i čekati nas da prihvatimo, da prigrlimo tu činjenicu i da nastavimo da živimo sa tim, onako kako treba da se živi. Što prije shvatimo da je dijabetes dio nas, to će nam biti lakše. Dobra fizička aktivnost, smijeh, osmijeh uvijek, ishrana i, naravno, što prije prihvatiti da moramo da živimo s tim, to će će biti lakše po nas, naše vrijeme i sve ljude oko nas”, zaključuje Nenad.
Izvor: BarInfo
