Uz prisustvo velikog broja referentnih stručnjaka iz zemlje, regiona i Evrope, danas je u hotelu „Princess“ otvoren dvodnevni Simpozujum „Dijabetesno stopalo“. Inicijatorka i organizatorka skupa, u ime Udruženja endokrinologa Crne Gore, Saveza za borbu protiv dijabetesa i NVO „Plavi krug“ je doktorka Valentina Vujović Kalinić, internistkinja endokrinološkinja.
Dijabetesno stopalo je jedna od komplikacija dijabatesa i predstavlja oštećenje kože, mekih tkiva i koštano-zglobnog sistema stopala. Dijagnoza se postavlja na osnovu anamnestičkih i dijagnostičkih procedura. Liječenje je složen i komplikovan proces, a zahtijeva znanje, iskustvo i timski rad.
Program simpozijuma u Baru obuhvata važne teme koje se tiču ove bolesti, a učesnici tokom sesija imaju mogućnost da prisustvuju predavanjima i komuniciraju sa istaknutim ljekarima iz brojnih oblasti, medicinskim radnicima, kozmetolozima, ali i pacijentima koji se bore sa tegobama uzrokovanih dijabetesnim stopalom. Prilika je ovo da steknu nova saznanja o zdravstvenoj zaštiti, savremenim metodama liječenja i podrške.
Dekan Medicinskog fakulteta, prof. dr Miodrag Radunović, je istakao da mu je čast i zadovoljstvo što na poziv dr Vujović Kalinić boravi u Baru. Želja mu je, potcrtava da „podrži doktorku koja već godinama pomaže oboljelima od dijabeta u čitavoj regiji, sa ciljem savladavanja znanja, prevencije, dijagnostike i liječenja i, naposljetku, produženja života i boljeg kvaliteta zdravlja“.
prof. dr Miodrag Radunović
„U Crnoj Gori dijabetes ima oko osam posto stanovnika, dakle 50.000 ljudi, a kod svakog petnaestog oboljelog na kraju se kao komplikacija javlja dijabetesno stopalo. Taj entitet nerijetko zanemarujemo, međutim, ako imamo podatak da se svakih trideset sekundi u svijetu zbog dijabeta amputira jedna noga, onda shvatimo značaj problema“, ukazuje dr Radunović.
U razgovoru za Radio Bar i Bar Info, objasnio je da dolazak na simpozijum, kao dekana i redovnog profesora na predmetu Hirurgija, ali i hirurga koji radi na Hirurškoj klinici Kliničkog centra Crne Gore, vidi i kao “mali doprinos stimulaciji transfera znanja i razmjenu iskustava”. Dobro je, podvukao je, što simpozijumu prisustvuju eminentni predavači iz Evrope i Izraela, a to će „dati novi zamajac ne samo barskoj NVO, Društvu endokrinologa Crne Gore, nego i svim pacijentima i zainteresovanoj javnosti da uzmu učešće, nešto nauče i da svi skupa preveniramo ovu pošast“.
Šef Odjeljenja za dijabetesno stopalo u Pistoji u Italiji, prof. dr Robert Anichini, potpredsjednik D-Foot International, naglasio je u izjavi za naše medije da je osnovna namjera da se unaprijedi spoznaja i pristup o značaju tretmana dijabetesnog stopala.
„Ovaj zdravstveni problem je izuzetno važan i na globalnom nivou. Iako predstavlja i ozbiljan ekonomski problem, on se prvenstveno odražava na pacijenta i njegov život, jer čovjek ne može kvalitetno funkcionisati kada oboli od dijabetesnog stopala. Na kongresima ovog tipa nastojimo da zajedno dođemo do spoznaje šta je najbolje za bolesnika, utvrdimo koji su načini da se najdjelotvornije preduprijede rizici. Prevencija je prvi, ali i najvažniji korak ka zdravlju. Bitno je voditi računa o sebi, praktikovati naučeno, ponašati se odgovorno prema sebi. Što se tiče institucionalne podrške, neophodno je da medicinari rade kao dobro organizovani, interdisciplinarni timovi, da budu umreženi i predani, sve sa ciljem dobrobiti pacijenta“, smatra profesor Anichini.
Dr Vilma Urbančič Rovan, internistkinja iz Ljubljane, magistrirala je sa tezom Infekcije dijabetesnog stopala na Sveučilištu u Zagrebu, a 2006. godine odbranila doktorsku disertaciju Varijabilitet perifernog krvotoka, otkucaji srca i disanja kod pacijenata sa dijabetesom melitusom, nakon čega je izabrana za vanrednog profesora Interne medicine na Univerzitetu u Ljubljani. Od 2007. godine radi kao šefica Odsjeka za dijabates u Medicinskom centru Ljubljana.
dr Vilma Urbančič Rovan
„Vrlo mi je drago što sam ovdje, jer ovaj simpozijum ima za temu veliki problem. Opšte je poznato da ljudi sa šećernom bolešću puno češće gube noge od ostale populacije. Zbog toga već godinama u svijetu dobro organizovani, interdisciplinarni centri mogu puno nevolja spriječiti, ako se bolest rano dijagnostikuje i kada se rane na nogama na vrijeme počnu tretirati. Iako je jasno da je ovo veliki problem, nedostaje kadar, novac, razumijevanje, kao i podrška zdravstenog sistema i političkih subjekata. Zbog toga se već godinama on nastoji donekle riješiti formiranjem pokreta, radnih grupa. Ranije je bio značajan projekat ‘step by step’, putem kojeg su se ljekari dodatno edukovali kako početi sa podijatrijom (grana ortopedije koja se bavi prevencijom, dijagnostikom i liječenjem poremećaja stopala i skočnog zgloba) u zemljama gdje ona nije razvijena. Taj program se potom razvio u ‘Train the Foot Trainer’. Već 2014. godine smo na Bledu organizovali prvi skup za Evropu. Tada nije bilo kolega iz Crne Gore. Međutim, kada smo ove godine ponovo organizovali okupljanje, došla je doktorka Valentina. Bila sam oduševljena slušajući sa kolikim entuzijazmom priča o tom projektu, da bih već nakon mjesec dobila mail da ona organizuje skup na tu temu u Crnoj Gori“, sa ushićenjem priča dr Urbančič Rovan.
Jedna od predavača je i doktorand kozmetoloških nauka, Jelena Božović, osnivač „Medskin centra za estetiku i kozmetologiju“ i suosnivač UKENCG Udruženja kozmetologa estetičara i nutricionista.
Jelena Božović
„Velika mi je čast što imam priliku da učim od eminentnih stručnjaka iz oblasti endokrine i drugih grana medicine. Intencija mi je da proširim znanje i edukujem svoje pacijente koji imaju sličan problem“, kazala je Božović.
Inicijatorka simpozijuma, dr Valentina Vujović Kalinić ističe da je ideja potekla tokom boravka u Sloveniji, gdje su učesnici prošli obuku kako da budu lideri u edukaciji o dijabetesnom stopalu.
dr Valentina Vujović Kalinić
„Bio je to prvi put, tokom 30-godišnje karijere, da me je neko konkretno edukovao kako da učestvujem u rješavanju velikog problema. Kod pacijenata oboljelih od dijabetesnog stopala, nije u pitanju samo noga i samo jedan čovjek. Problem je mnogo širi, a tiče se i porodice koja u slučaju amputacije mora da bude podrška članu o kome se treba brinuti, ali i kompletnog društva“, navodi dr Vujović Kalinić.
Na pitanje da li je bilo teško organizovati skup na ovom nivou, skromno kaže da je „uz veliku podršku porodice, kolega i kompletne zajednice to, osim što je korisna, na kraju ispala i lijepa priča“. Vjeruje da će skupovi ovog tipa postati tradicija u Baru.
„Cilj je da pacijenti ne gube dragocjeno vrijeme, već da čim uoče problem znaju na koju adresu da se što prije jave. Bitno je da ne ‘šetaju’ od izabranog doktora, do hirurga, pa na previjanje, već da pristup rani bude jedinstven. Doktor mora da prepozna o kakvoj se rani radi, s obzirom da postoje mnoge zablude koje ćemo na ovom skupu pokušati da riješimo – da li je hiperbarična komora lijek ili je, možda, nekada i šteta, da li se privijanje treba obavljati sa fiziološkim rastvorom ili sa jodom…“, zaključuje dr Vujović Kalinić.
Izvor: BarInfo