Kamp posvećen obuci edukatora i formiranju medicinskih timova

Upravo okončani XI Edukativni kamp za osobe sa dijabetesom, ove godine okupio je veliki broj ljekara, medicinskih sestara i predstavnika dijabetoških društava iz Crne Gore i okruženja.

Za razliku od prethodnih, kada se radilo na edukaciji pacijenata, ove godine je akcenat dat umrežavanju i edukaciji medicinskog kadra.

 

 

Prvi dan Kampa protekao je u znaku sveobuhvatnog pristupa dijabetesu i  predavanjima o četiri najvažnija postulata u njegovom tretiranju – terapiji, ishrani, fizičkoj aktivnosti i samokontroli.

Drugi dan je bio posvećen savremenim terapijskim opcijama za tretiranje dijabetesa – insulinskim pumpama i senzorima. Tokom trećeg dana, nakon prijepodnevnog rada, polaznici kampa posjetili su Staru maslinu, Barsku uljaru i maslinjak porodice Sadiku u Valdanosu.

Današnja predavanja bila su posvećena dijabetskom stopalu, čestoj komplikaciji. Eminentni predavači razmijenili su iskustva u liječenju i objasnili koliko je važno da pacijenti, dok se dobro osjećaju, poštuju savjete struke.

 

 

Tokom čitavog kampa bilo je riječi o formiranju medicinskih timova. Istaknuto je da je veoma važno da se na nivou primarne zdravstvene zaštite, u domovima zdravlja, prepozna potreba pacijenata, ali i da se oni edukuju i osvijeste, kako bi u toku liječenja imali što manje negativnih posljedica.

Marija Stanišić, specijalista porodične medicine iz Doma zdravlja Herceg Novi prvi put je na kampu.

„Nosim veoma lijepe impresije. Možda je i pravo vrijeme da se okupimo u ovolikom broju poslije epidemiološke situacije kakva jeste bila, bezmalo evo već tri godine. U ova tri dana sve moje kolege, izabrani ljekari saglasni su da bi trebalo na neki način ponovo vratiti svrsishodnost tima izabranog doktora koja je po malo zagubljena u vremenu epidemije, a i nešto prije nje“, kaže dr Stanišić.

Ona je za Radio Bar i Bar info istakla da je doprinos izabranih ljekara tokom  epidemiološke situacije nemjerljiv, iako se često nenamjerno zaboravlja koliko su značili i građanima i zdravstvenom sistemu.

 

 

„Pošto je ovo kamp o dijabetes melitusu i pošto je tema šećerna bolest, lijepo je reći da bi trebalo vratiti savjetovališta za dijabetes u pravom svjetlu na pozornicu primarne zdravstvene zaštite. Jer, naš primarni zadatak jeste prevencija. Džaba imali najbolje ljekove, najbolju volju Fonda da sve to podrži, ako zakaže preventiva. A ona jeste zakazala, zbog razumljivih epidemioloških okolnosti koje smo imali“, istakla je Stanišić.

Ona smatra da bi se sve to realizovalo, mora se vratiti tim izabranog ljekara, porodičnog doktora, na mjesto koje mu pripada u zdravstvenom sistemu.

„Svrsishodnost medicinske sestre u timu izabranog ljekara, koju niko drugi ne može da zamijeni, pa ni sam doktor, se u ovom trenutku izgubila. Ogroman dio posla u preventivnom radu i radu savjetovališta treba da nosi ona“, objašnjava Stanišić, dodajući da je to sve nekako zagubljeno i samo forma na papiru. Posljedica toga je da je sve manje pacijenata motivisano da posjećuje savjetovališta koja dugo nisu radila.

„Kamp je bio pravi način da nas opomene na šta moramo obratiti pažnju da bi bilo na korist pacijentima, a onda i samim ljekarima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Utisak je da smo kolege sa primarnog, sekundarnog i tercijarnog nivoa sada ovdje bile tim. Samo timski rad u medicini donosi rezultate. Svako je imao svoju ulogu i izgledali smo kao tim koji može dobiti tu bitku“, kazala je Stanišić, dodajući da su tu bile „sjajne medicinske sestre iz KBC-a“, što je, objašnjava „opet motivacija za sestrinski kadar na primarnom nivou, jer učimo od boljih i to tako treba da bude“. Kamp je bio skup različitih ljudi od kojih je svako veoma važna karika u lancu koji mora biti neraskidiv, i na čijem se osnaživanju mora raditi da bi pacijent bio zadovoljan“, zaključila je naša sagovornica.

 

 

Sanja Minić, strukovna medicinska sestra specijalista, glavna sestra Interne klinike u KC Crne Gore po peti put učestvuje u radu Kampa.

„Ove godine mislim da je kamp najbolje organizovan, zato što smo imali tri tematske cjeline. Prvog dana razgovaralo se o dijabetesu – o tipovima dijabetesa, o ishrani, fizičkoj aktivnosti, samokontroli. Drugi dan je bio posvećen vrstama insulina, pravilnom davanju insulina, što je veoma bitno kod naših pacijenata i insulinskim pumpama koje predstavljaju novinu u liječenju dijabetesa. Treći dan je posvećen dijabetskom stopalu, koje predstavlja jednu od najčešćih komplikacija kod dijabetesa“, kazala je Minić za Radio Bar i Bar Info, dodajući da je zajednička uloga primarne, sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite da do ove komplikacije ne dođe.

„Na prvom mjestu izabranog ljekara, zatim endokrinologa, medicinskih sestara… Kad već dođe do dijabetskog stopala, onda imamo i neurologe i vaskularne hirurge i medicinske sestre sa Vaskularne hirurgije, koje igraju veliku ulogu u liječenju dijabetskog stopala“, objasnila je Minić.

Ona ističe da svi pacijenti koji imaju smanjenu toleranciju na glukozu ne moraju dobiti dijabetes.

„To zavisi od načina života, od ishrane, gojaznosti i nedovoljne fizičke aktivnosti. Koliko se pravilno hranimo, koji broj obroka u toku dana imamo, koja je struktura ugljenih hidrata, proteina, soli u ishrani – sve to utiče na mogućnost da se dijabetes razvije,“ objašnjava Minić, dodajući da su okidači i stres, neuredan život, nedovoljno sna, pušenje.

 

 

Uloga medicinske sestre u dijabetološkom timu je velika, ističe naša sagovornica.

„Ja radim na tercijarnom nivou u Kliničkom centru, najvećoj zdravstvenoj ustanovi u Crnoj Gori. Vjerovatno zbog načina života, sve više imamo mladih ljudi koji obolijevaju od dijabetesa. Mi se trudimo da olakšamo našim kolegama na primarnom i sekundarnom nivou, da svakog pacijenta otpustimo edukovanog, jer je edukacija temelj za liječenje. Pod tim se podrazumijeva i fizička aktivnost i ishrana i pravilno davanje insulina i samokontrola glikemije. Nijednog pacijenta sa klinike ne otpustimo ako ga ne naučimo kako se pravilno daje insulin, kako se čuva, koja su mjesta za davanje insulina, koliko se regija gdje se insulin daje može i mora često mijenjati, što je veoma bitno za dalju resorpciju insulina. Pacijenti moraju tri puta nedjeljno da šetaju po 40 minuta, da voze biciklo, plivaju, sve je to neophodno da bi pravilno pratili svoje stanje i da ne bi došlo do komplikaci“, objasnila je Minić.

Ranijih godina na Kampu su, podsjeća ona, bili prisutni i pacijenti.

„Prvi put ove godine je tema našeg kampa edukacija edukatora. Ove godine su bili prisustni izabrani ljekari, endokrinolozi, neurolozi, vaskularni hirurzi, psiholozi i svi zajedno smo pokušali da naše znanje i iskustvo prenesemo kolegama s primarnog i sekundarnog nivoa, da bi oni dalje, u svojim ustanovama, približili pacijentima kako da preveniraju komplikacije, kao i da im objasne higijensko dijetetski režim,“ sumirala je ona aktivnosti ovogodišnjeg kampa.

 

 

Kada je liječenje u pitanju, Minić objašnjava da u medicinskom timu svako ima svoje mjesto, a da je edukacija pacijenata posao dobro edukovane medicinske sestre.

“Vjerovatno naši građani ne znaju da medicinske sestre imaju fakultete, da to nije, kako je u našem narodu prisutno, srednji stručni kadar. Posljednjih godina imamo sve veći broj medicinskih sestara sa medicinskom diplomom, sa diplomama magistara i doktora nauka. Sve veći broj medicinskih sestara, osim što radi u zdravstvenim ustanovama, radi i kao nastavnice zdravstvene njege u medicinskim školama i na fakultetu. Naš posao je edukacija pacijenata. Kad ljekar završi svoj dio, da terapiju pacijentu, odredi insulinske doze, mi nastavljamo svoj, ne manje bitan dio posla“, zaključila je naša sagovornica.

Ona je podsjetila da pacijenti mogu da se obrate i dijetetičarima i nutricionistima Instituta za javno zdravlje, kako bi dobili planove ishrane. Ona je podsjetila da pacijenti koji primaju insulin moraju da imaju najmanje četiri do pet obroka, a oni koji piju tablete, najmanje tri.

 

Izvor: BarInfo

Podijeli na društvenim mrežama