Zaslađivači

Zaslađivači

To je, sigurno, i jedan od razloga za drastično povećanje broja obolelih od šećerne bolesti, uz gojaznost koja je verna pratilja dijabeta, pogotovu tipa 2, od koga boluje skoro 80% dijabetičara, a više od polovine njih su gojazni. Slatkiši su kod mnogih – navika, koje se teško odriču i kada obole od šećerne bolesti. Oboleli od dijabeta mogu ukus raznih napitaka, peciva ili kolača korigovati dodavanjem zaslađivača, koji mogu biti nutritivni (imaju određenu kalorijsku vrednost) i nenutritivni (koji nemaju nikakve energetske vrednosti).

I jedni i drugi su velika pomoć dijabetičarima u spravljanju hrane, poboljšavajući joj ukus, čime zadovoljavaju želje i odvraćaju osobe obolele od dijabeta da koriste beli konzumni šećer u zaslađivanju hrane.

NUTRITIVNI ZASLAĐIVAČI

To su ugljeni hidrati, koji su kalorični kao i beli šećer, ali znatno sporije dižu nivo šećera u krvi, pa se u umerenim količinama mogu koristiti za zaslađivanje jela. Saharozu (običan beli šećer) i glukozu (grožđani šećer) osobe obolele od šećerne bolesti treba da izbegavaju kao zaslađivače, jer najbrže dižu nivo šećera u krvi. Najčešće upotrebljavani nutritivni (kalorijski) zaslađivači su: MANITOL, SORBITOL, KSILITOL (vrste slatkog alkohola) i FRUKTOZA (voćni šećer) i to obično u odnosu 1:1 (50% manitola i 50% fruktoze). Jedan od takvih preparata koji je u prometu na našem tržištu je zaslađivač pod nazivom “Diamel”. Odlika “Fruktoze” i “Manitola” su da sporije dižu nivo šećera u krvi, pa se mogu povremeno upotrebljavati za spravljanje kolača, voćnih torti, keksova, osvežavajućih napitaka. U dnevnom jelovniku morate obračunati kalorijski učinak ovih zaslađivača, jer imaju energetsku vrednost kao i beli šećeri. Industrija peciva, čokolada i sokova u celom svetu veliku pažnju poklanja i pravljenju keksova, čokolada i napitaka za dijabetičare. Uglavnom se za njihovo spravljanje koriste fruktoza i slatki alkohol (sorbitol ili ksilitol). Iako su to proizvodi namenjeni dijabetičarima, ne možete ih koristiti u neograničenoj količini, jer imaju velike energetske vrednosti (njihova prednost je u tome što su slatki, a ne dižu nivo šećera u krvi kao beli šećer).

NAPOMENA:

USLOV DA KORISTITE FRUKTOZU I MANITOL JE DA IMATE DOBRO REGULISANU ŠE]ERNU BOLEST. IAKO SPORIJE DIŽU NIVO ŠE]ERA U KRVI, U KASNIJIM FAZAMA METABOLIZMA SE PRETVARAJU U PROSTE ŠE]ERE, PA DOVODE DO SKOKA ŠE]ERA. NE PRETERUJTE SA UPOTREBOM FRUKTOZE I SORBITOLA! AKO UNESETE VE]E KOLIČINE, MOŽETE DOBITI PROLIV (DIJAREJU). KORISTITE 30 DO 40 GRAMA DNEVNO, PODELJENO U NEKOLIKO OBROKA. AKO STE GOJAZNI I IMATE LOŠE REGULISAN ŠE]ER, KORISTITE VEŠTAČKE ZASLAĐIVAČE.

NENUTRITIVNI ZASLAĐIVAČI (VEŠTAČKI)

Nenutritivni zaslađivači su niskokalorijski i najčešće se upotrebljavaju za zaslađivanje hrane namenjene dijabetičarima. To su: SAHARIN, ASPARTMAN, CIKLAMAT, ACESULFAM – KALIJUM. Zanemarive su kalorijske vrednosti. Posle njihove upotrebe ne raste nivo šećera u krvi.
Ako se koriste u propisanim dozama, nisu štetni po zdravlje i mogu se slobodno koristiti za poboljšanje slatkosti hrane.

SAHARIN

Saharin je prvi veštački zaslađivač. U upotrebi je još od kraja 19. veka. Trista puta je slađi od belog konzumnog šećera. Koristi se u obliku tableta za zaslađivanje kafe, čaja, limunade. Termostabilan je i toplota ga ne razgrađuje. Maksimalan dnevni unos je od 0,35 grama do jednog grama. Kod nekih osoba posle upotrebe saharina javlja se metalni ukus u ustima.
Na našem tržištu se nalazi u obliku tableta u preparatu Sugar Twin.

ASPARTMAN

Već tridesetak godina se nalazi u upotrebi kao zaslađivač. Sastoji se iz aspartične aminokiseline i aminokiseline fenilalanina koja spada u grupu esencijalnih (za život neophodnih aminokiselina). Ne smeju da ga upotrebljavaju osobe koje boluju od fenilketonurije (nemogućnost metabolisanja fenilalanina). Pošto je belančevinaste strukture, nije stabilan na povišenim temperaturama (kuvanjem se uništava), pa je
najpogodniji za zaslađivanje hladnih napitaka i u industriji sokova. Poslednjih godina digla se velika buka oko njegove upotrebe i navodne štetnosti. Nije bilo dokaza o njegovom štetnom dejstvu. Čak je 200 puta slađi od belog konzumnog šećera, a dozvoljena dnevna doza je oko 50 mg na kilogram telesne težine.
Na tržištu se nalaze preparati pod imenom Nutrasweet, Aspartman.

CIKLAMAT

Veštački zaslađivač otporan na visoke temperature i uglavnom se upotrebljava u kombinaciji sa nekim drugim zaslađivačem, obično sa saharinom, jer nema dovoljno slasti. Ciklamat je oko 30 puta slađi od konzumnog šećera. Maksimalno dozvoljeni dnevni unos je 10 mg na kilogram težine.
Prisutan je na tržištu u obliku mnogih preparata kao: Suslli, Natreen, Calo Free, Sladeks.
Jedna tableta Susllija zamenjuje jednu kocku šećera (4,4 grama).

ACESULFAM

Acesulfam je zaslađivač koji se odskora upotrebljava i oko 200 puta je slađi od šećera.

NEOTAM i ALITAM

Od skora su u upotrebi.

Ishrana